Posljednjeg dana 2025. godine iz štampe je izašla nova knjiga aforizama Dejana Tofčevića pod naslovom „Koncert za čelo i potiljak“, čime je simbolično zaokruženo petnaest godina dugotrajnog i upornog književnog rada i selekcije.
Na ovoj zbirci autor je radio gotovo deceniju i po, ali je u konačno izdanje uvrstio samo manji broj, kako sam ističe, svojih najuspješnijih ostvarenja. Riječ je o aforizmima koji su već imali bogat život prije nego što su objedinjeni u knjigu – mnogi od njih su nagrađivani na domaćim i regionalnim festivalima, objavljivani u štampanim i elektronskim medijima koji njeguju satiričnu i aforističku formu, a dio tekstova prevođen je i na strane jezike.
„Koncert za čelo i potiljak“ nastavlja liniju društveno angažovane satire po kojoj je Tofčević prepoznat, ali i potvrđuje zrelost autora koji se ne oslanja na kvantitet, već na preciznost i trajnost aforističke misli. Njegovi kratki tekstovi osciluju između gorkog humora i oštre društvene dijagnoze, često ostavljajući čitaoca da se istovremeno nasmije i zamisli.
Knjigu su recenzirali Jovo Nikolić i Bojan Rajević, koji u svojim osvrtima ističu autorovu dosljednost satiričnoj formi, kao i sposobnost da u jednoj ili dvije rečenice sažme složene društvene i psihološke fenomene.
Posebnu pažnju privlače i korice knjige, koje su rad renomirane beogradske slikarke Marije Đurić. Likovno rješenje vizuelno prati duh aforizama – svedeno, sugestivno i višeslojno, ostavljajući prostor za različita tumačenja.
Izdavanje knjige podržalo je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, što dodatno potvrđuje značaj aforističke i satirične književnosti u savremenom kulturnom prostoru Crne Gore. „Koncert za čelo i potiljak“ već na samom izlasku iz štampe zauzima mjesto među zapaženijim domaćim izdanjima satire, a čitalačka i festivalska sudbina knjige tek predstoji.

Izvor: https://www.pcnen.com/

IZOKRETANJE STVARNOSTI NA NALIČJE
„Koncert za čelo i potiljak“, nova knjiga aforizama vrsnog stvaraoca ovog žanra, Dejana Tofčevića, od svog naslova uspostavlja razdešenost između oznakā i označenih po kojoj je ovaj autor prepoznatljiv bilo da piše aforizme ili kratke priče. Upravo na toj razdešenosti počiva dobar dio Tofčevićevog satiričarskog umijeća, ali ona nikada nije svrha sebi samoj, već je u Tofčevićevom djelu stavljena u funkciju skidanja maski sa svega što hoće da se predstavi kao jedino istinito. Tom Tofčevićevom postupku naročito su podvrgnute riječi iz svakodnevne upotrebe, a posebno one koje dolaze sa oficijelnih adresa. Sve to je nagoviješteno i samim naslovom njegove nove knjige u kojem se autor poigrao sa jednom ozbiljnom, svečanom i uzvišenom formom, kakva je koncert za čelo, prenoseći je u oblast ljudske tjelesnosti, što se već može tumačiti kao prvi signal u tekstu autorovog odnosa prema svim formama zvaničnosti. Sve to Tofčević pretpostavlja čovjeku koji je u naslovu njegove knjige izražen kroz metonimije čela i potiljka, čime se ovaj autor smješta unutar one književne i satiričarske tradicije koja nastoji da čuje ili da dâ glas onima kojima je oduzet, obespravljenim i ućutkanim. Upravo Koncert za čelo i potiljak od takvih glasova sačinjen je i ovaj Tofčevićev „Koncert“.

Motiv sljepila odavno je u našoj satiričnoj književnosti doveden u vezu sa figurama nosilaca vlasti. Varijacijom tog motiva otvara se i ova Tofčevićeva knjiga. Pisac nas asociranjem birališta na pomen slijepe ulice uvjerava koliko se u našoj kolektivnoj svijesti ukorijenila veza između onih koje biramo i odsustva bilo kakve vizije:

Ovo je slepa ulica.
Vodi na biralište.

Da bi pružio individualno i originalno tumačenje pojedinih nacionalnih amblema, Tofčević mora da ih dekontekstualizuje da bi im, svojom intervencijom na njima, diktiranom koliko istorijskim, toliko i savremenim iskustvom, dao novo značenje. To čini, recimo, sa dvoglavim orlom iz nacionalne heraldike:

Glave dvoglavog orla
gledaju na suprotne strane.
Ne govore.

Nezaobilazan materijal za rekonstrukciju kolektivnog mentaliteta jesu i govorne fraze i klišei, koje aforističar reaktuelizuje njihovim dovođenjem u vezu sa aktuelnim zbivanjima, čime u njima zatomljena značenja izvodi na površinu, demonstrirajući da u jeziku nema slučajnosti:

Za izgradnju stambenih zgrada
koristimo najbolje materijale,
pa kud puklo da puklo.

U mnogim Tofčevićevim aforizmima je šifrovana i slika aktuelne zbilje i takvi aforizmi su obično markirani upotrebom prostornih deiksa (ovde, kod nas, tamo..) i prezenta koji u autorovoj slici svijeta pokazuje tendenciju da postane kvalifikativni. To se događa u brojnim aforizmima, a pomenućemo dva:

Ovde ni bog ne može da formira vladu.
Jedino može crkva.

Ovde se ambasadori stranih zemalja
osećaju bolje nego kod kuće. Kod nas
mogu da formiraju vladu, a tamo ne.

Čitalac će već primijetiti i tendenciju Tofčevićevih aforizama za ulančavanjem. Tako, recimo, nakon serije aforizama koji opserviraju vladu, u knjizi slijedi serija aforizama na temu ratne prošlosti. Uspostavljajući jedinstvo teme, Tofčevićevi aforizmi pokazuju sposobnost da jedan drugi osvjetljavaju i da skupa čine cjeline višeg reda, slično kao što to već čine pjesme i priče organizujući se u cikluse i knjige. Jedan od aforizama koji tematizuju rat temom ratnog profiterstva bavi se na sljedeći način:

Za trgovce oružjem
ratna sreća ne prestaje.

Na sličan način, u Tofčevićevoj knjizi organizuju se i aforizmi na druge teme kao što su demokratija, mediji, kriminal, kultura, obrazovanje…
Evo, recimo, kako u jednom potezu Tofčević ogoljava licemjerje savremene demokratije:

Demokratija još nije stigla
u sve delove sveta.
Zato je raznosi borbena avijacija.

Na meti aforističara su često fraze i floskule koje slušamo svakodnevno, mahom od strane raznih likova iz naše naročito političke stvarnosti. Kome nije dosadilo da sluša nadahnute tvrdnje o izborima kao prazniku demokratije? I aforističar uzima tu bezbroj puta ponovljenu tvrdnju, ali samo zato da bi je destruisao i to onim što je u njoj već postojalo:

Izbori su praznik demokratije.
Potpuno su je ispraznili.

Aforističar, obračunavajući se sa svim individualnim i kolektivnim zabludama, nije poštedio ni sebe.

Tema lične, ali i kolektivne megalomanije podvrgava se stilskom mehanizmu autoironije:

Koliko je teško biti ja
potvrđuje i činjenica
da je samo jedan čovek uspeo.

Nije lako biti ja.
I meni jedva polazi za rukom.

U ovoj Tofčevićevoj knjizi aforizama gotovo da nema teme iz naše stvarnosti koju ovaj autor nije izokrenuo na njeno naličje i, tako je sagledavajući, dao neki komentar o njoj, uvijek i iznova iznenađujući čitaoca nečim do bola mu poznatim. Ali, Tofčević nam omogućava i da se svim našim bolnim tačkama i nasmijemo, uviđajući osvješćujući njihovu apsurdnost.

Bojan Rajević

PESIMIZAM KAO KONSTRUKTIVNI STAV

Zbirka aforizama „Koncert za čelo i potiljak“ Dejana Tofčevića nije samo kompilacija duhovitih ili gorkih opaski; to je bistar i precizan uvid u savremeni ljudski duh, a samim tim i u stanje društva. Autor, kao majstor kratke forme, koristi aforizam kao skalpel, ne kao tupu batinu, ostavljajući iza sebe tragove dubokog razmišljanja, percepcije, sublimacije misaonog iskustva i britke inteligencije.

Ono što ovu zbirku izdvaja jeste stilistička raznolikost i tematska širina. Autor se podjednako vješto kreće kroz teme ljubavi i politike, lične zablude i globalne cinizme. Jezik je čist, jezgrovit i lišen suvišnih ukrasa, što je imperativ za aforističku formu. Tofčević često koristi paradoks i igru riječi, ali nikada na račun smisla. Njegovi aforizmi su često poput malih, savršeno oblikovanih ogledala u kojima se nazire istina, koliko god bila neprijatna i alarmantna.

Ovo književno djelo je univerzalno i nije isključivo zbirka duhovitih dosjetki, već lucidna i britka analiza savremenog života, upakovana u džepne forme filozofije, koje se poput minijaturnih bombi rasprskavaju u svijesti čitaoca, tjerajući ga na trenutno preispitivanje opšteprihvaćenih postulata svakodnevice.

Iako je izuzetno precizan i lišen bilo kakvog viška, Tofčevićev stil nije suhoparan. Pisac koristi jezik vješto i majstorski, igrajući se sarakzmima, ironijom i crnim humorom, što aforizmima daje potrebnu oštricu. On ne pokušava udovoljiti, već provocirati. Iza svake premise nazire se duboko ljudsko razumijevanje, ali kritičko i cinično apostrofiranje suštinskih manipulacija u savremenom društvenom tkivu.

Tofčević kaže:

Ovo je slepa ulica. Vodi na biralište.

Ako hoćeš u vladu samo prati tragove prljavog novca.

Rat se nije mogao izbeći. Bio je nasred puta u srećnu budućnost.

Napredujemo u svim pravcima. Bežimo glavom bez obzira.

Doneo je profesoru mito. To je njegov diplomski rad.

Aforizmi su raspoređeni tematski, što čitaocu olakšava uranjanje u specifične književne opservacije. Posebno su upečatljivi oni koji se tiču moralnog propadanja i manipulacije medijima. On ne kritikuje samo sistem već i nas u tom sistemu – našu pasivnost, kukavičluk i potrebu za samouspavljivanjem. Pesimizam je prisutan, ali nikada kao isključivost, već je nametnut kao konstruktivni stav koji tjera na preispitivanje svega što znamo i ne znamo.

Među takvim aforizmima su, na primjer, i ovi:

Ovaj sistem ima dijagnozu ali nema leka.

Kontinuirano targetira i verbalno stigmatizuje. Tera nas da kupimo rečnik stranih reči i izraza.

Kućni ljubimci imaju život dostojan čoveka. Ne idu u penziju.

Sa nama nema neizvesnosti. Sve što potpišemo nikada ne ispunimo.

Neke sudije se nalaze i sa one strane zakona. Održavaju ravnotežu.

O dotičnom literarnom štivu moglo bi se pisati nadugo i naširoko, ali ono reprezentativno govori samo o sebi.

„Koncert za čelo i potiljak“ je zbirka koja se ne čita u jednom dahu, već se otvara nasumično, nudeći dnevnu dozu intelektualne provokacije. Ona je obavezna literatura za svakoga ko želi da provjeri puls savremenog društva, bez lažnog optimizma, ali i bez defetizma.

Dejan Tofčević je ovom zbirkom potvrdio status jednog od najrelevantnijih savremenih aforističara.

Jovo Nikolić, aforističar i antologičar

Lična karta knjige

Autor: Dejan Tofčević
Naslov knjige: KONCERT ZA ČELO I POTILJAK
Godina izdavanja: 2025.
Recenzenti: Bojan Rajević i Jovo Nikolić
Lektor: Marija Tofčević
Prelom: Bojan Rajević
Autor korica: Marija Đurić
Izdavač: Samizdat
Štampa: Golbi
Tiraž: 200
Broj stranica: 144
Izdavanje ove knjige je pomoglo
Ministarstvo kulture i medija Crne Gore.

BELEŠKA O PISCU

Dejan Tofčević

Rođen je 10. juna 1971. godine u Užicu. Odrastao je u Bajinoj Bašti. Piše aforizme, kratke priče i pesme.

Knjige aforizama: „Crno na belo“ (2002), „Predskazanje prošlosti“ (2009) i „Izabrani aforizmi“ (2023).

Sa Savom Martinovićem i Veljkom Rajkovićem priredio je Antologiju crnogorskog aforizma „Rijetke čestice“.

Knjiga kratkih priča „Analogne priče“ (2024).

Radovi su mu prevođeni na: ruski, bugarski, makedonski, engleski, rumunski, baskijski, italijanski i finski jezik.

Dobitnik je brojnih nagrada za pesme, priče i aforizme. Zastupljen je u mnogim antologijama, zbornicima i panoramama na domaćim i stranim jezicima.

Radi kao kontrolor letenja. Građanski je aktivista za područje urbane mobilnosti.

Živi u Podgorici.