Knjiga aforizama Marije Ranđelović „Aforizična“

Mi smo nezavisna država.
Od nas ništa ne zavisi.

Svet je krenuo nazad.
Samo napred!

Vlast je lek koji se aplicira analno.

Biti veran je stvar intelekta
– što si pametniji
manje su šanse da te uhvate.

Istorija je majka mudrosti,
politika maćeha zdravom razumu.

Oni koji ne misle, a postoje,
učinili su da oni koji misle ne postoje.

Jedino u našoj zemlji rečenica “ U ime zakona“
ima i ime i prezime.

Život je u tranziciji.
Prolazi pored nas.

Stalno sam u crnini.
Žalim što nisam mršava.

Oteraše svu pamet iz zemlje,
ono što je ostalo je pod zemljom.

U makrosvetu ljudi su mikroorganizmi.

Bolje je venčati se zbog para,
iz ljubavise ne isplati.

Ko hoće da mi skrati jezik
neka produži dalje.

Nepodmitljivi političari
kupuju se ucenom.

Muškarac mora da bude muškarac.
Žena ne mora.

Žene koje piju lakše padaju.

Kad god krenem na dijetu
zaboravim gde sam pošla.

Imam problem sa hormonom rasta.
Umesto u visinu, rastem u širinu.

Politička vernost je stvar interesa.

`Rani ćerku pa šalji u vojsku,
sinovi su na depilaciji.

– Ti si kockar!“
– Aj se kladimo da nisam.

Sve mi fali osim kilograma.
Njih imam na tone.

Neko se dobro proda,
neko se dobro uda,
a ja se dobro najedem.

Samoj sebi najmanje verujem.
Nikad ne znam šta ta budala može da uradi.

Narod zateže kaiš
kada je na vlasti raspojasana banda.

Ljudi bez mozga uvek imaju mišljenje.

I ispod dna ima dno.
Treba samo da se malo zagrebe.

Kome je upala kašika u med
ima lepljive prste.

Kum nije dugme
ali ume da se otkine.

Mnogi političari imaju krizu identiteta
– ne znaju da li su vlast ili opozicija.

Magiju možda stvaraju veštice,
ali i princeze imaju svojih čari.

Da pojedinci propevaju,
pola vlade bi sviralo klavir.

Po jutru se dan poznaje.
Dakle, biće sranja.

Postavi komentar