Izbor satira za portal
J. Nikolić

Hrvati u Bosni imaju Međugorje, Bošnjaci piramide,
a Srbi se ničega nisu dosjetili.

Moj najbolji prijatelj i ja pričamo različitim jezicima.
Ja njemu pričam, on meni laje.

Lijek za bolest je otkriven.
Na otkrivanju bolesti se radi.

Vlade su nam ekološke.
Prije silaska sa vlasti počiste sve za sobom.

Pisci novih disertacija mogu danima pričati o svom
naučnom radu. Ko ga je štampao, koliko je koštao,
ko je bio na odbrani rada…

Na srdačne pozdrave naših susjeda
uzvraćamo sa „i ja tebi“.

Za razliku od prijatelja,
u neprijatelja se uvijek možeš pouzdati.

Muškarci nikada ne ostavljaju žene ravnodušnim.
Kada su mladi uzbuđuju ih,
a kada ostare, nerviraju ih.

Ronioci našeg tima su imali polovičan uspjeh.
Polovina je izronila.

Oslabila je sile zemljine teže.
Ova zemlja više nikog ne privlači.

Sa prijateljem podijelim problem.
Poslije toga imam dva problema.

Roditeljima ne mogu ugoditi.
Ranije su se bunili što sam neženja,
a danas ne mogu gledati mog bračnog druga Lazu.

Toliko toga nemamo zbog ovih koje imamo.

Kada se u državnoj službi odmara 30 minuta,
to se zove pauza,
a kada se spoji više pauza,
to se zove radni dan.

Obavještavam one koji hoće da prave budalu od mene,
da su zakasnili.

Ko za govornicom puno priča,
pred sudom se brani ćutanjem.

Srbi su stari evropski narod.
Sve baba do dede.

Poznato je da sam skroman.
Osim toga sam lijep, jak i pametan.

Pasoš je alternativna lična isprava.
Za sve one koji nemaju stranačku knjižicu.

Politika je jedino zanimanje
u kojem se profesionalno baviš stvarima
o kojima nemaš pojma.

Diplomirao, magistrirao, doktorirao.
Ima se, može se.

Bolest se liječi u bolnici,
a kompleksi za govornicom.

Koji se papir najčešće potpisuje
kod policijskog isljednika?
Prazan.

NOVAC, VEŠ I SALATA
Za pranje veša služi mašina,
pod česmom se pere zelena salata,
a pranje novca najbolje ide
uz pomoć državnog aparata.

GREŠNIK
Grešne ljude je lako tješiti,
reći im treba jednu poučnu,
da grijeh je zapravo
nikada ne griješiti.

MINISTAR OD KULTURE
Stranka ga je gurnula u vatru,
postao je ministar za kulturu,
pa sada umjesto da ide pod šatru
sluša simfonijske koncerte u D duru.

.
ŠKOLA NIJE BAUK
Škola mi je krenula baš lako,
osnovnu sam završio dvojkom,
srednja mi je išla kako-tako,
propad’o sam sa kolegom Stojkom.
Savlad’o sam građu kako treba,
mozak mi je natek’o ko lešnik,
diploma mi nije pala s neba,
ojač’o sam i struku i rečnik.
Postao sam siguran u znanje,
mogućnosti su moje mnogo veće,
magistarsko hoću steći zvanje,
na koledžu kod pekara Peće.
Par ispita i diploma sjajna,
nigde nema kraja moje sreće,
jedan profa bio stolar, nije tajna,
drugom znanje ni manje ni veće.
Doktorat me iza ćoška vreba,
euri su prepreka nauci,
podig’o sam kredit kolk’o treba,
došao sam do vrha u struci.
Sada mogu da popunim znanje,
savladaću što nisam uspeo,
sabiranje i oduzimanje,
gramatike barem jedan deo.

PARADOKSALNO JE DA

• najviše knjiga pišu oni koji ništa nisu pročitali,
• najviše pričaju oni koji nemaju šta da kažu,
• se ljubav prema svojoj, dokazuje mržnjom prema
  drugoj naciji,
• se bori za nacionalnu, držeći se za onu stvar,
• se na privatnim fakultetima kupuju diplome, a na
  državnim ispiti,
• najviše tajni ima u javnim nabavkama,
• pozivaju na rat oni koji u njemu ne misle
  učestvovati,
• se ljudi više boje policije nego kriminalaca,
• direktori muzeja izbacuju stare eksponate da bi
  ubacili nove,
• ne moraš biti pismen da bi doktorirao,
• direktori bolnica se ne liječe u svojim bolnicama,
• se vrijeme ne dijeli na decenije i vijekove nego na
  vrijeme prije i poslije rata,
• u stanovima ima više kućnih ljubimaca nego djece,
• se u pozorištu igraju tragedije, a u skupštini
  komedije.