
Naslov knjige: „Još malo pa sad će“
Autor: Vitomir Teofilović
Godina izdavanja: 2023
Izdavač: Autorsko izdanje
Recenzent: Jovan Pejčić
Broj strana: 196
Tiraž: 300
Izbor aforizama
Vladar koga narod smeni milom
nije raposlagao dovoljnom silom.
Krizu stvaraju skromni ljudi.
Manje troše no što im se nudi.
Autorska agencija štiti naše izume
kao vojnu tajnu.
Do sudnjeg dana biće u zaključanoj fioci.
Buduća vlada ima precizan program.
Radiće sve suprotno od sadašnje.
Veliki zveckaju oružjem
da bi ih mali bolje čuli.
Da sam znao s kim imam posla,
ne bih ostao bez posla!
Dok je bilo one Rusije,
nije bilo ovog Zapada!
Žene su toliko opterećene dnevnim poslovima
da je greh mučiti ih i noću.
Mi smo zlatna sredina.
Nismo uzor ni dobrima ni lošima.
Mnogi ljudi su pošteni zato što ne smeju da kradu,
a ostali su pošteni bez razloga.
Morali smo da usporimo tempo razvoja
da bi svet mogao da nas prati.
Moramo hitno u privrednu reformu!
Naša magla i dim zaostaju za svetskim standardima.
Naša prognoza ne može da omane:
kod nas je svako vreme nevreme.
Nije istina da vlast guši nezavisne medije.
Da su stvarno nezavisni,
ne bi zavisili od tuđe volje i zlovolje.
Nikome na svetu nismo uzor –
svi znaju da smo nedostižni.
Podanik kome ne smeta diktatura
može da životari sto godina.
Poskupljenja mahom pogađaju imućne
jer sirotinja ništa i ne kupuje.
Protivnik je kriv što se igra nije razvila.
Od samog početka je opsedao naš gol.
Smeh je lekovit, a štedi i hranu.
Ne može se u isti mah jesti i smejati.
Srbi rade jedni drugima o glavi
jer nemaju dostojnih protivnika!
Starim putevima ne možemo jer se renoviraju,
A novima ne možemo jer su u fazi planiranja.
Hvalioci vlasti neka se strpe za nagradu
dok sredimo kudioce!
Čim smirimo tenzije sa svetom,
obnovićemo svađe sa komšijama.
Šteta je sedeti skrštenih ruku!
Naš zakon o rau je kratak i jasan:
ko god nađe posao,
može da radi kako mu gazda kaže.
Nisam pohrlio u pomoć ugroženima
da ne budem na smetnji spasiocima.
Da li je veličina čitulje srazmerna pokojniku?
Jeste u trenutku sahrane.
Kod nas nema praznog hoda!
Dok čekamo prilike, stvaramo neprilike.